Malo je tema koje se veličinom kreativnog izazova mogu mjeriti s oblikovanjem sakralnog prostora. U današnjem svijetu opsjednutom materijalnim vrijednostima funkcija prostornog mjerila za neizmjerno složenija je nego ikada. Osobito u okolnostima poput hrvatskih, gdje nakon nekoliko desetljeća praznine bilježimo svojevrsni revival religioznosti. Paradoksalno, oslobođena čvrstih konvencija koje su je stoljećima sputavale, religioznost se otvorila području novih kreativnih manifestacija koje zauzimaju središnju poziciju u kolektivnoj svijesti, aspiracijama i potrebama njezinog pamćenja.